Tekst od sinoc...o manijacima
00:42:55 Pogledam na telefon…Nicega…ni jedne poruke ni jednog propsutenog poziva….Dobro je….Taman sam pomsilila da ce onaj manijak nastaviti da me smara..Koliko takvi bolesni ljdui mogu da vas izvedu iz takta.Mene inace nista ne moze da iznervira,ali kada mi se desi ovako nesto da me neka budala proganja I da mi salje 200 poruka za 2 minuta I to sve iste sadrzine,onda ne mogu da ostanem ravnodusna.Ne razumem kako nekim ljudima zivot nije uopste ispunjen pa moraju da se mesaju u tudji…zbog cega je nekome toliko bitno da zna svaki detalj zivota osobe sa kojom cak ni ne komunicira.Ne znam,ne mogu da doprem do mozga manijaka I pedofila.Ali nije to bolest.Jednostavno,danasnje drustvo I uopste nacin zivota su ucinili da prerastemo u budale,I da zaboravimo na sopstveni zivot.I tako dok pokusavam da spavam,a telefon mi svakog casa zvoni I stize mi sto poruka sa raznim pretnjama I psovkama,ja gasim telefon,palim tv,I dok neke nevazne nformacija dolaze do mojih usiju,polako tonem u san…I nadam se da cu sanjati…ah ma nije bitno